SAMO
TRENUTAK...
STRANICA
SE UČITAVA

     

Zakonom o najmu stanova ukinuto je stanarsko pravo koje je do tada postojalo na društvenim stanovima, kao i na određenom broju stanova u privatnom vlasništvu.

Stanarima stanova u društvenom vlasništvu omogućen je otkup stanova dok stanarima u stanovima koji su u privatnom vlasništvu ta je mogućnost izostala. Njima je pod određenim okolnostima dana zaštita trajnog korištenja stana te zaštićena najamnina.

HOME  
Udruga  
Do sada
Konfiscirani stanovi
Zaštićeni najmoprimac
Adaptirane ZP
Podstanar
Nadstojnički stanovi
Nacionalizirani stanovi
Društveni stanovi
   
     
 
 

Zaštićeni najmoprimci


Problem otkupa


Prema točno neutvrđenim podacima pretpostavlja se da su 7000 nositelja stanarskog prava i njihove obitelji stekle na taj način svojstvo zaštićenog najmoprimca. Tom broju treba još pridodati oko 500 nositelja stanarskog prava u društvenim stanovima konfisciranog porijekla koji nakon prodavanja tih stanova u 1991., 1992. i polovice 1993. nisu došli na red jer je država promijenila svoj stav odlučivši da preostale konfiscirane stanove vrati prijašnjim vlasnicima.

U nemogućnosti otkupa stana, kao nositelji stanarskog prava, ti stanari smatraju se oštećenim. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo na njih se ne može primijeniti. Vlasniku stana ne može se naložiti prodaja a pogotovo odrediti cijena.

Kako problem riješiti?

Jedan od načina je da država izgradi stanove u koje bi se stanari preselili uz mogućnost otkupa prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Druga je mogućnost plaćanje vlasnicima tržišne cijene praznog stana, razumljivo uz pristanak vlasnika, s time da stanar ima mogućnost otkupa po citiranom Zakonu o prodaji. Smatramo da u sadašnjoj gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo oba navedena rješenja nisu ostvarljiva. Udruga stanara Hrvatske sagledavši sve realne mogućnosti predlaže rješenje koje bi se eventualno moglo pod određenim okolnostima provesti.

Na tržištu stanova neuseljiv stan iznosi 1/3 cijene praznog stana. Što znači da vlasnik stana u kojemu se nalazi zaštićeni najmoprimac u slučaju prodaje takvog stana može postići najviše 1/3 cijene praznog stana. Ocjenjujemo da bi država upravo za tu 1/3 vrijednosti stana mogla obeštetiti vlasnika. Svakako da vlasnik na to mora pristati. Takav bi se stan mogao prodati sadašnjem nositelju stanarskog prava po navedenom Zakonu o prodaji. Na taj bi se način u najvećem broju slučajeva riješio problem odnosa stanara i vlasnika takvih stanova. U očekivanju takvog rješenja trebalo bi naročito ukinuti odredbu po kojoj vlasnik neuseljive kuće ili stana na teritoriju cijele države gubi pravo na zaštićenu najamninu.

Mnogi stanari naslijedili su objekte u malim mjestima, selima ili imaju kuće bez potrebnog komfora (struje, vode, grijanja i slično). U takvim slučajevima gube pravo na zaštićenu najamninu. Vlasnik po svom nahođenju tada određuje najamninu. Kako zakonodavac nije odredio limit najamnine, stanar ukoliko ne pristane na plaćanje gubi pravo na stanovanje. Teško je shvatiti takvu odluku. Kod otkupa stanova zapreka je bila samo postojanje neuseljivog stana ili kuće u istom mjestu. Zašto se ta odredba ne bi primijenila i na zaštićene najmoprimce? Zar se doista misli da bi oni trebali iseliti se iz dosadašnjih stanova, mjesta boravka i rada, te otići stanovati u soja vlasništva? Treba očekivati da će nadležno ministarstvo izraditi prijedlog izmjene i dopune Zakona o najmu stanova. Naime Ustavni sud Hrvatske ukinuo je pojedine odredbe tog Zakona s time da se u određenom roku donesu izmjene i dopune. Taj je rok odavno prošao i već je doista vrijeme da se to i učini.